Žena na pustopoljini snoviđenja

23 kolovoz 2012

Nepomična poput svijeće, bez glasa, sa suzom u samo jednom oku.....Na pustopoljini životne stvarnosti....stajala je žena.....
Okružena pogledima prošlosti, sadašnjosti i neizvjesne budućnosti...
Njezine misli su jurile brzinom vjetra, njezin crni šal je doticao oblake, njezin sanjivi pogled se utapao u ludi vjetar što je zavijao poput izluđene zvijeri....

U svojoj nepomičnosti se trzala, otkidala od zemlje.....Poput uragana je kovitlala mislima ne bi li dosegnula svoj ne dosanjani san, svoju tanku liniju obzora....
Žena crna poput leptira, zgrožena nad količinom tuge koja je puzala njenim mislima...Pokušavajući razmrsiti niti spletene od ljepote, zaustaviti odbjeglu suzu što se kotrlja i u slanom tragu iskri na licu umornom od traženja pravde u svijetu čudnih nota.....
Žena poput bića koje je slučajno prošetalo ovim svijetom materije,... novca,....hladnim poput štenare,....okrutnim i podložnim promjeni.....Sjetna i tanka poput niti svile iz čahure mističnog zlatnog svilca....Spustila se u naručje zemlje, pokušavajući odgonetnuti tajnu prirode i svrhu ljudske postojanosti......

Žena u vrtlogu čarobnog svjetla, u krilu majke zemlje....majke svih majki....osjećajući blaženi treptaj i nježni drhtaj zemljinog bila....
Podigla je svoje okamenjeno tijelo i zaparala zrak svom silinom, poput oštrice noža...Bolno i duboko.....

Žena, zavjetovana na ljubav, na vjernost, ali istovremeno odlučna da nitko , nikada neće začeprkati po njenim snovima, da je nitko neće skrenuti sa puta svjetlosti.....Poput rumene kuharice zaogrnute miomirisnim oblačićima uzletjela je prema novim vidicima, prema suncu.....mada zna da nikada neće stići.....
Probudila se.....ponizno zahvalaila snovima i snoviđenju.....na jutru i večernjoj tami, na plamenim šarenicama, na surovom kamenu, na obrisima novoga dana, na ledenoj tišini, na olujnoj buri, na sreći i smislu za pravednost.....
Žena na krilima vjetra, u čahuri leptira na crnom baršunu....U suzi što klizi niz lice dječaka obasjanim mjesečinom.....
Žena u dezintegrirajućem plavetnilu, drhtavom poput žive....Prostrana poput polja....Na rubovima svijetla...raskošna i prelivena svijetlošću tisuća krijesnica.....
Žena princeza i ratnica, a ne nadžak baba, žena u oblaku što para nebo....Munja i strijela....
Žena na krilima crvenog leptira....Zaljubljena i sjetna.....

Autor: Crna kraljica

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.