Kad se prava juha skuha

26 kolovoz 2012

Nasred pustopoljine stajaše žena u crnini.
Nekad bijaše kuharica na dvoru, od čijih su slastica dame same odvezivale korzete, a vitezovi žurno pobjeđivali neprijatelje, da im se ne ohladi veprovina na dvorski način.
Mnogi je kralj započinjao rat zbog nje.
Ne zato da povali (mršavu i pomalo razroku) kraljicu, kao što biste možda pomislili.
Čak niti da kralju oduzmu krunu, jer kraljevima je, na kraju krajeva, dosta i njihove krune.
Ne.
Njihova jedina žudnja bijaše kuhinja Zgubiglava IV.
A u toj kuhinji Brašnobijela - Prva kuharica.
Ali kako to već u pričama biva, dogodilo se nešto strašno i nepojmljivo. Tojest bilo bi nepojmljivo, da se nije dogodilo, ali to je već stvar Univerzuma i njegovih blesavih šala.

Dogodilo se da je zabunom, (Univerzum se zakikotao), umjesto janjeta, uzela kraljevskog psića iz štenare i napravila od njega fantastičan gulaš.
Gulaš je bio toliko fantastičan da je čak i kralj, nakon što je smazao sve s tanjura, coknuo ustima, podrignuo i uštipnuo kraljicu.
Na to je cijeli dvor uzdahnuo jer Zgubiglav IV nije često prašio njeno kraljevsko visočanstvo.
Upravo zbog nedostatka strasti u kraljevskoj postelji, Zgubiglav IV nije imao Zgubiglava V, ni VI, ni... no, shvatili ste..
Zato je jako volio štence jer je kraljica bila alergična na pseću dlaku.
I tako je kralj, za dlaku, izbjegavao svoje bračne dužnosti i ostajao bez nasljednika.
Može se reći da je zbog onog što je najviše mrzio, nabavio ono što je najviše volio, zbog čega je ostajao bez onog što je najviše želio.
Univerzum se držao za trbuh oko Orionovog pojasa i frcao zvijezde od smijeha.

No vratimo se mi našoj kraljevskoj večeri...
Kako rekosmo, kralj je upravo uštipnuo kraljicu za izvjesni kraljevski, no vrlo žgoljavi dio, kadli se sjetio štenca.
Uzeo je komad kosti iz gulaša i zamahnuo zrakom dozivajući Jastučića.
Ništa...
Cijeli dvor se sjatio u potragu.
Ista je prekinuta kada je Dvorska luda, inače najpametnija osoba u kraljevstvu, shvatio istinu.
Okupljenim dvorjanima i shrvanom veličanstvu, Luda je iznio neuobičajeno točnu, iako krvoločnu, verziju događaja. Pri opisu Brašnobijele koja guli i sjecka Jastučića, kralj je izgubio svu snagu svoga golemog duha i tijela.
Srušio se u tanjur i počeo zavijati.
Brašnobijela je stajala na sredini dvorane, zgrožena.
Da je znala da kuha štenca, stavila bi više ružmarina.
I dok je ona prevrtala recept u glavi, kralj je podigao glavu iz tanjura, jer je od zaostalog mirisa, dobivao poriv da ga još i poliže.
Zgrožen i potresen, svoj je bijes usmjerio na Brašnobijelu.
Naredio je da se progna iz dvorca i obuče crno.
Bila je to kraljevska pravda.
Bez imalo zgubinovaca, kuhala je po krčmama, a jela su joj bila ogorčena.
Postala je Nadžak-baba.

Ljuta na Univerzum, sjela je na pustopoljinu, zapalila vatru i odlučila skuhati svoje najbolje jelo.
Upravo je to što se nalazila sama u pustoši, bilo ono što je odvuklo pogled Univerzuma sa tupavog natječaja od 600 riječi.
Skupio je skute raširenih galaksija, savio se u vremenu i prostoru i nagnuo nad vrištinu. Miris bilja iz kotlića omamio ga je u trenu. U glavi su mu se počele stvarati maglice i plinovi. Zvijezde na odjeći zatreperile su u panici, a on se sunovratio u kotlić.
Začulo se ZVENK!

Bila je to Univerzalna juha, jedna od onih u kojima se osjeti svo bogatstvo svemira.
Nadžak-baba je uistinu uživala.
A onda je osjetila promjenu... dezintegrirajući se na čestice... atome.... fotone...... sve dok nije ispunila prazan prostor u kojem se nekada kikotao Univerzum.
Khm - kašljucnula je Babaverzum - da vidimo što je zadnje gledao blesavac prije mene.
Gle ti to - nasmijala se zločesto kada je ugledala Bloghaer.
Zapaprit ću ja njima!

Autor: ToxFox

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.